Parvovirus B19
Parvovirus B19 uzrokuje bolest pod nazivom peta bolest, odnosno erythema infectiosum. Radi se o virusnoj infekciji koja uglavnom pogađa djecu.
Najprepoznatljiviji simptom je intenzivni osip mrežastog izgleda koji se javlja na koži djeteta. Pritom je osip najčešći na obrazima djeteta, iako se može pojaviti i na drugim dijelovima tijela. Naziv peta bolest je vezan uz činjenicu da je otkrivena nakon prethodne četiri bolesti s karakterističnim osipom kao osnovnim simptomom: šarlah, ospice, rubeola i Dukes-Filatovljeva bolest. Važno je naglasiti da parvovirus B19 koji napada ljude nije povezan s parvovirusom koji napada životinje (najčešće pse) tako da prenošenje zaraze sa životinja na ljude nije moguće.
Simptomi
Uz već spomenuti osip koji ponekad može uzrokovati svrbež, moguća je pojava simptoma poput blago povišene temperature, glavobolje, grlobolje ili curenja iz nosa. Ipak moguć je i potpuni izostanak simptoma, pogotovo kod odraslih osoba koji ponekad primijete bolove u zglobovima koji su uzrokovani ovom infekcijom. Pojavi simptoma prethodi period inkubacije koji može trajati do 20 dana. Iako neugodna, ova bolest u najvećem broju slučajeva nije opasna i ne izaziva veće probleme. U trenutku pojave osipa osoba obično više nije zarazna. Naime, osip se javlja kao reakcija imunološkog sustava nakon što je infekcija prošla. Većina ljudi je u nekom trenutku bila u kontaktu s parvovirusom i razvila antitijela koja stvaraju trajnu zaštitu od ponovne zaraze.
Komplikacije povezane s parvovirusom se uglavnom javljaju kod osoba s prilično oslabljenim imunitetom uzrokovanog primjerice infekcijom HIV-om ili karcinomom, kao i kod anemičnih osoba ili trudnica. Takve osobe značajno duže ostaju u zaraznoj fazi bolesti, za razliku od uobičajenog perioda od nekoliko dana prje pojave osipa tijekom kojih je osoba zarazna. Parvovirus B19 utječe na tjelesnu proizvodnju kisika i može je djelomično usporiti, što je posebno problematično kod anemičnih osoba, a u slučaju zaraze u trudnoći može dovesti do razvoja anemije kod djeteta. Ipak, obično je slučaj da je trudnica već razvila antitijela protiv parvovirusa zbog prethodne infekcije.
Dijagnoza i liječenje
Iznad navedeni simptomi ukazuju na infekciju parvovirusom B19, koju liječnik potvrđuje laboratorijskim pretragama kojima se potvrđuje prisutnost antitijela na ovaj virus. Bolest se prenosi kapljičnim putem, odnosno kontaktom sa zaraženom osobom. Najveću vjerojatnost obolijevanja od ove bolesti imaju osobe koje rade s djecom, s obzirom na to da se radi o čestoj dječjoj bolesti. Period u kojem se bolest najčešće pojavljuje, ponekad dovodeći do epidemija, su kasna zima i rano proljeće, iako je moguće obolijevanje u bilo kojem dijelu godine.
Samo liječenje u najvećem broju slučajeva nije potrebno. Naime, bolest najčešće prođe spontano i bez većih komplikacija. Moguće je tretiranje simptoma poput bolova u zglobovima adekvatnima lijekovima, ublažavanja svrbeža izazvanog osipom koji se najčešće povlači unutar 1-3 tjedna te uzimanja dovoljne količine tekućine. Preventivne mjere uključuju adekvatnu higijenu ruku, kao i izbjegavanje direktnog kontakta s oboljelom osobom. Cjepivo protiv ove bolesti zasad nije razvijeno.