Tumorski markeri i hormoni – Zašto se trebaju pratiti u istom laboratoriju?
Redovita kontrola krvi koja se obavlja u sklopu godišnjih sistematskih pregleda nezaobilazni su dio brige o našem zdravlju.
Rezultati laboratorijskih pretraga preduvjet su za donošenje većine liječničkih odluka bilo u preventivnom testiranju, postavljanju dijagnoze ili praćenju terapije. Stoga su laboratorijski nalazi harmonizirani, a laboratoriji nadzirani od strane stručnih tijela kako bi se omogućila međusobna usporedivost rezultata dobivenih različitim metodologijama i tehnologijama koje se danas primjenjuju u suvremenim medicinskim laboratorijima.
U posebnu skupinu laboratorijskih pretraga spadaju imunokemijske pretrage među kojima su svakako najčešći tumorski markeri i hormoni. Ovo je skupina specifičnih pretraga kojima se određuju tvari koje se nalaze u izrazito niskim koncentracijama u krvi. Po svojoj se građi značajno razlikuju, kako međusobno tako i u odnosu na druge laboratorijske parametare koji se svakodnevno određuju u laboratorijima.
Iz godine u godinu broj zahtjeva za ovim pretragama sve je veći, zbog sve šire primjene laboratorijskih pretraga kao jedne od glavnih karika bilo kojeg liječničkog pregleda. Neki su hormoni i tumorski markeri postali dijelom sistematskih pregleda i danas se koriste neusporedivo više nego prijašnjih godina. Upravo zato je bitno znati po čemu se ove pretrage razlikuju od ostalih i na što se mora voditi računa prilikom praćenja rezultata ovih pretraga.
Za razliku od većine ostalih pretraga, tumorski markeri i hormoni nisu harmonizirani i njihove vrijednosti se ne mogu uspoređivati između laboratorija. To je zbog toga što se radi o sofisticiranim pretragama za čije određivanje postoje različite metodologije dobivanja rezultata. Molekularna pozadina i tehnologija njihovog mjerenja jako su različite i nije moguće usporediti rezultate tumorskih markera i hormona između dvije platforme iako su one provedene u istom laboratoriju. Najčešći razlog nemogućnost uspoređivanja dviju metoda je korištenje različite vrste antitijela usmjerenih na različite dijelove molekula koje se određuju. Upravo zato je na svakom laboratorijskom nalazu iz područja imunokemije laboratorij dužan naglasiti na kojoj platformi je dobiven rezultat traženog tumorskog markera ili hormona, kao i napomenu da se dobiveni nalazi ne mogu uspoređivati s drugim imunokemijskim metodama.
No to ne znači da je pacijent, jednom kada je obavio pretrage, vezan uz određeni laboratorij i njegovu metodologiju provođenja imunokemijskih pretraga. To znači da se kod mjerenja s metodama različitih proizvođača mogu pojaviti različiti rezultati jer oni ovise o metodi. Zato se i na nalazu mogu vidjeti da se i referentne odnosno očekivane vrijednosti za pojedinu pretragu razlikuju između laboratorija. U slučajevima normalnih vrijednosti ovo najčešće neće imati bitnog utjecaja na liječničko mišljenje, no u slučajevima graničnih ili patoloških rezultata ovo je od presudnog značaja. Ovo se posebno treba naglasiti kada govorimo o praćenju vrijednosti tumorskih markera gdje je u prvom redu važna usporedba dvaju ili više rezultata s vremenski odmakom.
