Ostvarite 10% popusta na gotovinsko plaćanje za iznose od 150€ ili više. Napomena: Različiti popusti se ne zbrajaju.

Osnovni anatomski dijelovi krvožilnog sustava su srce koje djeluje kao mišićna pumpa koja izbacuje krv u krvne žile, odnosno arterije i vene.

Arterije prenose krv bogatu kisikom iz srca prema svim dijelovima tijela, a najveća arterija je aorta, koja izlazi iz lijeve klijetke srca. Arterije se granaju u manje arteriole i kapilare, koje dostavljaju kisik izravno u tkiva. Vene nose krv siromašnu kisikom natrag prema srcu. Srce je mišićni organ smješten u prsnoj šupljini, veličine otprilike šake. Sastoji se od četiri glavne komore: dva atrija (gornje komore) i dva ventrikula (donje komore). Srce ima tri važna sloja od kojih je najdeblji mišićni sloj srca koji nazivamo miokard. On je izgrađen od poprečnoprugastih stanica srčanog mišića (kardiomiociti) koji se odlikuju specifičnom građom. Srce je bogato opskrbljeno krvlju putem srčanih krvnih žila (koronarne krvne žile). Zdrave krvne žile i srce osiguravaju pravilnu cirkulaciju krvi. Međutim, bolesti poput ateroskleroze (nakupljanje plaka u arterijama) mogu ometati protok krvi, uzrokujući bolesti srca i krvnih žila, što uključuje koronarnu bolest srca, srčani udar, moždani udar te zatajenje srca (Slika 1.).

Kardiovaskularne bolesti (KVB) i dalje su globalni zdravstveni problem od najveće važnosti, koje odnose milijune života svake godine. Takva spoznaja potiče na nova istraživanja i na isticanje uloge individualiziranog otkrivanja, precizne dijagnoze i prognoze te učinkovitog liječenja. U tome nam pomažu Laboratorijski kardiovaskularni biomarkeri koji igraju ključnu ulogu u procjeni zdravlja kardiovaskularnog sustava jer pomažu u prepoznavanju rizika od bolesti srca i krvnih žila te praćenju postojećih stanja. Srčani biomarkeri se mogu klasificirati na temelju različitih patofizioloških procesa, kao što su biomarkeri ozljede srčanog mišića, upale, nestabilnosti/rupture plaka, aktivacije trombocita ili neurohormonalne aktivacije. Ovdje navodimo neke od najvažnijih biomarkera (Slika 1).

 

 Slika1. Biomarkeri za procjenu kardiovaskularnih bolesti koji se koriste u kliničkoj praksi (lijeva strana slike) te oni koji se još moraju testirati za buduću primjenu (desna strana slike) (Slika je izrađena u programu Biorender.com)

 

Kreatin kinaza izoenzim (CK-MB) nekada je bila standard za otkrivanje oštećenja srca. CK-MB je prisutna u srčanom mišiću, a porast njezine razine u krvi ukazuje na oštećenje srca, poput srčanog udara. Povišene razine CK-MB obično se otkriju unutar nekoliko sati nakon srčanog udara, dostižu vrhunac za 24 sata i vraćaju se u normalu nakon 72 sata. Uz srčani udar i druge bolesti poput miokarditisa ili traume srca mogu podići razine CK-MB, no to ne pomaže uvijek u dijagnozi. Iako se CK-MB i dalje koristi u dijagnostici kardiovaskularnih bolesti, zamjenjuje se sve više s troponinskim testom, koji je precizniji i osjetljiviji biomarker srčanih problema.

Kardijalni troponini (cTn) su proteini koji igraju ključnu ulogu u radu srčanog mišića, a nalaze se isključivo u srcu. Troponin I (cTnI) i troponin T (cTnT) koriste se kao važni biomarkeri za otkrivanje oštećenja srca, posebice kod infarkta miokarda (srčanog udara). Povišene razine ovih proteina u krvi ukazuju na oštećenje srčanih stanica, što pomaže liječnicima u ranom dijagnosticiranju srčanih problema. Mjerenje troponina u krvi, osobito visoko osjetljivim testovima (hs troponin) (1) , omogućuje otkrivanje srčanog udara čak i u ranim fazama, poboljšavajući dijagnozu i liječenje. Važno je napomenuti da povišeni troponini mogu biti prisutni i kod fizičkog napora ili kod naizgled zdravih osoba, pa je uvijek nužno procijeniti rezultate u sklopu ostalih simptoma i pregleda. Nakon srčanog udara, troponin T počinje rasti nakon 3-4 sata i ostaje povišen nekoliko dana, dok troponin I raste brže, već unutar 1-2 sata. Ove promjene u razini troponina pomažu liječnicima u praćenju raspona i ozbiljnosti oštećenja srca. Njegovo određivanje nije u potpunosti specifično za kardiovaskularne bolesti, tako da uvijek treba uz navedene vrijednosti i procijeniti i druge okolnosti, poput prisustva drugih bolesti i lijekova koje pacijent koristi.

Natriuretski peptidi (NP) su skupina hormona koje izlučuju srčane stanice, a imaju važnu ulogu u zaštiti kardiovaskularnog sustava. Oni potiču izlučivanje viška tekućine i soli iz tijela, širenje krvnih žila i suprotstavljaju se učincima hormona koji zadržavaju tekućinu u tijelu. Također utječu na metabolizam, poput poticanja razgradnje masti i poboljšanja osjetljivosti na inzulin. Abnormalnosti u razinama NP-a povezane su s raznim srčanim bolestima, poput zatajenja srca, fibrilacije atrija i visokog krvnog tlaka te se stoga koriste kao biomarkeri za dijagnostiku i prognozu kardiovaskularnih bolesti. Glavni natriuretski peptidi u ljudi su atrijski (ANP), B-tip (BNP) i C-tip (CNP). Povišene razine NP-a, posebno BNP-a i NT-proBNP-a, koriste se za dijagnosticiranje akutnog i kroničnog zatajenja srca, gdje povećanje njihovih razina ukazuje na ozbiljnost bolesti i pomaže u prognozi (2). Također su korisni u procjeni drugih srčanih stanja, poput infarkta miokarda, fibrilacije atrija i bolesti srčanih zalistaka. Iako su natriuretski peptidi važni za procjenu srčanih bolesti, njihovo povišenje može biti uzrokovano i drugim bolestima, poput bubrežnog zatajenja, bolesti pluća i hormonskih poremećaja, što ponekad otežava njihovu specifičnost kao dijagnostičkih alata.

Ukupni kolesterol, LDL, HDL i trigliceridi

Kolesterol je vrsta masne tvari (lipida) koja je ključna za pravilno funkcioniranje tijela. Nalazi se u svakoj stanici organizma i ima nekoliko važnih uloga, uključujući izgradnju staničnih membrana, proizvodnju hormona (poput estrogena i testosterona) te stvaranje vitamina D i žučnih kiselina koje pomažu u probavi masti. Postoji nekoliko vrsta kolesterola: LDL kolesterol (lipoprotein niske gustoće); HDL kolesterol (lipoprotein visoke gustoće) i trigliceridi.

LDL kolesterol, često nazivan "lošim" kolesterolom, jedan je od glavnih tipova lipoproteina koji prenose kolesterol kroz krvotok. LDL (lipoprotein niske gustoće) prenosi kolesterol iz jetre do stanica tijela, ali kada je njegova razina u krvi previsoka, može se početi nakupljati na zidovima arterija. Brojne studije istražile su povezanost LDL čestica u krvi i rizika od ateroskleroze i kardiovaskularnih bolesti (KVB). Postoje dva glavna tipa LDL čestica: A, s većim, plutajućim LDL česticama (lbLDL) i B, s malim gustim LDL česticama (sdLDL). Fenotip B povezan je s bolestima poput dijabetesa tipa 2 i pretilosti te predstavlja faktor rizika za koronarnu bolest srca. Male guste LDL čestice lakše prodiru u arterije i doprinose stvaranju aterosklerotskih plakova, što povećava rizik od srčanih bolesti (3).

HDL kolesterol (lipoprotein visoke gustoće) često se naziva "dobrim" kolesterolom jer ima zaštitnu ulogu za srce i krvne žile. Njegova glavna funkcija je prenositi višak kolesterola iz krvnih žila natrag u jetru, gdje se on razgrađuje i uklanja iz tijela. Više razine HDL-a pomažu smanjiti rizik od srčanih bolesti jer sprječavaju nakupljanje kolesterola u arterijama.

U očuvanju zdravlja treba se usmjeriti na povećanje vrijednosti HDL kolesterola redovitom tjelesnom aktivnošću, zdravom prehranom s nezasićenim mastima te održavanjem zdrave tjelesne težine i, kod pušača, prestankom pušenja. Trigliceridi su vrsta masti (lipida) u krvi, a njihova glavna uloga je pohranjivanje viška energije iz hrane. Kada unesemo više kalorija nego što tijelo može iskoristiti, višak se pretvara u trigliceride koji se pohranjuju u masnim stanicama. Visoka razina triglicerida može povećati rizik od srčanih bolesti, osobito ako su u kombinaciji s niskim HDL kolesterolom ili visokim LDL kolesterolom.

Lipoprotein(a) (Lp(a)), otkriven 1963. godine, također je važan čimbenik rizika za KVB. Lipoprotein(a), djeluje neovisno i pridonosi tzv. preostalom kardiovaskularnom riziku. Lp(a) je jedinstvena čestica nalik LDL-u, prisutna u ljudskoj plazmi, koja se sastoji od velikog glikoproteina sličnog plazminogenu, zvanog apolipoprotein(a) [Apo(a)], koji je kovalentno vezan za Apo B100 putem disulfidnog mosta. Koncentracije Lp(a) u plazmi pokazuju značajnu individualnu varijabilnost, uglavnom zbog genetskih varijanti u Lp(a) genu pa njegove razine variraju u općoj populaciji. On doprinosi upali arterija i stvaranju krvnih ugrušaka, a povišene razine Lp(a) povezane su s rizikom od srčanog i moždanog udara te stenoze aortnog zaliska. Napredak u genetskim istraživanjima omogućio je povezivanje visokih razina Lp(a) s bolestima poput koronarne arterijske bolesti, kalcificirane stenoze aortnog zaliska i periferne arterijske bolesti. Lp(a) se ne može značajno smanjiti promjenom načina života, jer su njegove razine uglavnom genetski određene. S obzirom na nisku učinkovitost tradicionalnih lijekova, poput statina, raste interes za nove terapije koje bi mogle smanjiti Lp(a) i time smanjiti kardiovaskularni rizik (4).

CRP (C-reaktivni protein) je protein koji se proizvodi u jetri i endotelnim stanicama pod utjecajem upalnih molekula poput IL-6 i TNF. Ima dvostruku ulogu u tijelu: može potaknuti ili smiriti upalu. Pomaže prepoznati i ukloniti patogene te ostatke oštećenih stanica, ali ako nije kontroliran može izazvati i negativne učinke. Povišene razine CRP-a često su prisutne kod infekcija, traume, moždanog udara i nekroze. Za preciznije mjerenje niskih razina upale, poput one kod kardiovaskularnih bolesti, koriste se visoko-osjetljivi testovi (hsCRP) (5). Ovi testovi omogućuju bolju procjenu rizika za kronične bolesti poput srčanih bolesti, a uz to su jeftini , lako dostupni i standardizirani, što omogućuje njihovu široku kliničku primjenu. Njegova prediktivna vrijednost, kada se kombinira s tradicionalnim čimbenicima rizika, potaknula je uključivanje CRP-a u kalkulatore za procjenu kardiovaskularnog rizika. Zbog tih karakteristika, CRP je postao preferirani laboratorijski biomarker za personaliziranu ili preciznu kardiologiju, nudeći mogućnost poboljšanja procjene rizika i prilagodbe terapijskih pristupa svakom pacijentu.

Budućnost: potencijalni markeri u dijagnostici kardiovaskularne bolesti

Srčani protein koji veže masne kiseline (H-FABP) je protein koji se nalazi u srcu i igra važnu ulogu u transportu masti i održavanju zdravlja srčanih stanica. Nakon oštećenja srca, poput srčanog udara, H-FABP se zbog svoje male veličine brzo oslobađa u krv. Iako se H-FABP povećava unutar nekoliko sati od srčanog udara, njegova dodatna vrijednost u odnosu na troponine, još nije u potpunosti utvrđena (6). Također, H-FABP se koristi za praćenje zatajenja srca, aritmija i bolesti srčanih zalistaka te za procjenu rizika od plućne embolije. Međutim, H-FABP ima ograničenja, jer se može povećati kod bolesti skeletnih mišića i bubrežne disfunkcije, zbog čega nije uvijek specifičan za srce. Trenutno ne postoji dogovor o rutinskom mjerenju H-FABP-a, ali bi mogao imati buduću ulogu u dijagnostici srčanih bolesti i planiranju liječenja (Slika 1).

Kopeptin je marker stresa koji se oslobađa iz hipofize kao odgovor na podražaje i pomaže u održavanju ravnoteže vode u tijelu. Njegove razine povezane su s razinama antidiuretskog hormona (ADH), koji regulira funkcije poput zadržavanja vode u bubrezima, krvnog tlaka i srčane aktivnosti. Kopeptin je pouzdaniji za mjerenje od ADH-a jer duže ostaje stabilan u krvi. Kopeptin se izlučuje na početku srčanog udara, no postoje različiti podaci o njegovoj korisnosti u dijagnostici. Neki ga smatraju korisnim za procjenu pacijenata s niskim rizikom, dok drugi tvrde da ima ograničenu vrijednost kada su dostupni brzi troponinski testovi. Također, kopeptin može pomoći u procjeni srčanog zatajenja i predviđanju ishoda bolesti (7). Iako nije specifičan za srčane bolesti, kopeptin je povezan s plućnom embolijom, aortnim sindromom i hipertenzijom. Međutim, zbog povezanosti s raznim drugim bolestima, potrebno je više istraživanja za potvrdu njegove uloge u rutinskoj praksi.

Adrenomedulin (ADM) je peptid koji se proizvodi u mnogim tkivima, posebno u krvnim žilama, a ima funkcije širenja krvnih žila te reguliranja izlučivanja soli i mokraće. ADM razine rastu tijekom akutnog infarkta miokarda (MI), dosežu vrhunac nakon 2–3 dana i vraćaju se na normalu nakon tri tjedna. Također su povišene kod zatajenja srca (HF), gdje su povezane s ozbiljnošću i prognozom bolesti. ADM nije specifičan samo za srčane bolesti, već se povećava i kod drugih stanja poput bubrežnih bolesti, dijabetesa i šoka. Kod hipertenzije, povišene razine ADM-a povezane su s težinom bolesti i oštećenjem organa, što ukazuje na njegovu moguću ulogu u praćenju hipertenzije.

Galektin-3 (GAL-3) je protein iz obitelji lektina koji utječe na interakcije između stanica i njihove okoline te regulira funkcije na površini stanica. GAL-3 sudjeluje u procesima poput stanične adhezije, rasta, smrti i stvaranja novih krvnih žila. Posebno je važan jer potiče fibrozu, a povišene razine GAL-3 povezane su sa srčanim promjenama i zadebljanjem srčanog mišića. Povišene razine GAL-3 mogu pomoći u otkrivanju ranih faza srčanih bolesti, uključujući zatajenje srca (HF), akutni koronarni sindrom (ACS) i miokarditis te su povezane s lošijom prognozom (8).

Faktor diferencijacije rasta 15 (GDF-15) je citokin koji reagira na stres i pripada obitelji transformirajućeg faktora rasta (TGF-β). Djeluje kao biomarker upale, oksidativnog stresa i hipoksije. Povećane razine GDF-15 često su povezane sa srčanim bolestima, što se smatra obrambenim mehanizmom kod akutnih i kroničnih ozljeda srca. Povišene razine GDF-15 zabilježene su kod akutnog infarkta miokarda (MI) i zatajenja srca (HF) te su povezane s lošom prognozom kod pacijenata s akutnim koronarnim sindromom (ACS) i HF. GDF-15 može pomoći u predviđanju rizika, posebno u kombinaciji s drugim biomarkerima (9), a kod pacijenata s fibrilacijom atrija povezan je s rizikom od krvarenja, smrtnosti i moždanog udara. Također, može biti koristan u procjeni rizika kod pacijenata na antikoagulantnoj terapiji. Iako je GDF-15 važan u procjeni srčanih bolesti, nije specifičan za srčani mišić jer se proizvodi i u drugim tkivima poput makrofaga, endotela i masnih stanica. Potrebna su daljnja istraživanja kako bi se njegova uloga u kliničkom upravljanju srčanim bolestima bolje razumjela.

Endotelin-1 (ET-1) je snažan hormon koji regulira suženje krvnih žila i izlučivanje natrija u bubrezima. Glavni izvor ET-1 je vaskularni endotel, gdje se stalno proizvodi kako bi održao krvni tlak i vaskularni otpor. Povezan je s upalom, sužavanjem krvnih žila, hipertrofijom srca i krvnih žila te razvojem kardiovaskularnih bolesti (KVB). Povišene razine ET-1 često se javljaju kod zatajenja srca, koronarne arterijske bolesti, hipertenzije i kardiomiopatije. ET-1 može biti koristan biomarker za prognozu kod pacijenata s infarktom miokarda (MI) i zatajivanjem srca, te se može koristiti uz NT-proBNP za bolju procjenu rizika (10). Stabilniji oblik ET-1, poznat kao C-terminalni pro-Endotelin-1 (CT-proET-1), također je pokazao povezanost s povećanim rizikom od srčanih bolesti i smrtnosti. Iako su potrebna dodatna istraživanja, ET-1 i CT-proET-1 imaju potencijalnu vrijednost u procjeni rizika i prilagođavanju liječenja kod pacijenata s kardiovaskularnim bolestima.

MikroRNA (miRNA) su male molekule RNA, otkrivene 1993. godine, koje ne kodiraju proteine, ali igraju ključnu ulogu u regulaciji gena. Jedna miRNA može kontrolirati više gena, dok jedan gen može biti pod utjecajem više različitih miRNA. MiRNA su važne u razvoju srca i povezane su s raznim kardiovaskularnim bolestima, poput zatajenja srca, ateroskleroze, aritmija i hipertenzije. Određene miRNA (poput miR-133 i miR-1) povezane su s zatajenjem srca, dok je miR-210 povezana s aterosklerozom. Cirkulirajuće miRNA su stabilne u krvi i mogu se koristiti kao biomarkeri za dijagnozu i prognozu kardiovaskularnih bolesti. Međutim, još uvijek nije potpuno jasno kako miRNA reguliraju ekspresiju gena te su potrebna dodatna istraživanja kako bi se razumjele njihove uloge i potencijalne terapijske primjene (Slika 1).

Ostali markeri uključuju tradicionalne upalne biomarkere koji su povezani s kardiovaskularnim bolestima (KVB), uključujući serumski amiloid A, osteoprotegerin (OPG), mijeloperoksidazu, brzinu sedimentacije eritrocita (ESR), citokine, neutrofile i monocite. Također, biomarkeri drugih bolesti mogu dati korisne informacije o razvoju KVB-a: na primjer, biomarkeri bubrežne funkcije poput cistatina C, mokraćne kiseline i albuminurije važni su u procjeni pacijenata sa zatajenjem srca. Slično tome, biomarkeri metaboličkih poremećaja, poput prethodno spomenutog lipidnog profila, hormona štitne žlijezde, vitamina D i šećera u krvi, mogu pomoći u procjeni težine KVB-a.

Kombinacija navedenih markera omogućava liječnicima točnu procjenu zdravlja kardiovaskularnog sustava te da što pouzdanije procjene mogući rizik od srčanih bolesti te prilagode liječenje i preporuke za prevenciju.

 

Članak napisala:

Prof.dr.sc. Lovorka Grgurević

 

Literatura:

  1. Giannitsis, E.; Kurz, K.; Hallermayer, K.; Jarausch, J.; Jaffe, A.S.; Katus, H.A. Analytical validation of a high-sensitivity cardiac troponin T. assay. Clin. Chem. 2010, 56, 254–261.
  2. Gill, D.; Seidler, T.; Troughton, R.W.; Yandle, T.G.; Frampton, C.M.; Richards, M.; Lainchbury, J.G.; Nicholls, G. Vigorous response in plasma N-terminal pro-brain natriuretic peptide (NT-BNP) to acute myocardial infarction. Clin. Sci. 2004, 106, 135–139.
  3. Ivanova, E.A.; Myasoedova, V.A.; Melnichenko, A.A.; Grechko, A.V.; Orekhov, A.N. Small Dense Low-Density Lipoprotein as Biomarker for Atherosclerotic Diseases. Oxid. Med. Cell. Longev. 2017, 2017, 1273042.
  4. Vinci P, Di Girolamo FG, Panizon E, Tosoni LM, Cerrato C, Pellicori F, Altamura N, Pirulli A, Zaccari M, Biasinutto C, Roni C, Fiotti N, Schincariol P, Mangogna A, Biolo G. Lipoprotein(a) as a Risk Factor for Cardiovascular Diseases: Pathophysiology and Treatment Perspectives. Int J Environ Res Public Health. 2023 Sep 6;20(18):6721. doi: 10.3390/ijerph20186721. PMID: 37754581; PMCID: PMC10531345.
  5. Roberts, W.L.; Moulton, L.; Law, T.C.; Farrow, G.; Cooper-Anderson, M.; Savory, J.; Rifai, N. Evaluation of nine automated high-sensitivity C-reactive protein methods: Implications for clinical and epidemiological applications. Part 2. Clin. Chem. 2001, 47, 418–425.
  6. Bivona, G.; Agnello, L.; Bellia, C.; Sasso, B.L.; Ciaccio, M. Diagnostic and prognostic value of H-FABP in acute coronary syndrome: Still evidence to bring. Clin. Biochem. 2018, 58, 1–4.
  7. Bosch, A.; Ott, C.; Schmid, A.; Kannenkeril, D.; Karg, M.; Ditting, T.; Veelken, R.; Uder, M.; Schmieder, R.E. Copeptin As a Research Marker in Cardiovascular Disease. J. Hypertens. 2018, 36, e35.
  8. van der Velde, A.R.; Gullestad, L.; Ueland, T.; Aukrust, P.; Guo, Y.; Adourian, A.; Muntendam, P.; Van Veldhuisen, D.J.; De Boer, R.A. Prognostic value of changes in galectin-3 levels over time in patients with heart failure data from CORONA and COACH. Circ. Heart Fail. 2013, 6, 219–226.
  9. Widera, C.; Pencina, M.J.; Meisner, A.; Kempf, T.; Bethmann, K.; Marquardt, I.; Katus, H.A.; Giannitsis, E.; Wollert, K.C. Adjustment of the GRACE score by growth differentiation factor 15 enables a more accurate appreciation of risk in non-STelevation acute coronary syndrome. Eur. Heart J. 2012, 33, 1095–1104
  10. Khan, S.Q.; Dhillon, O.; Struck, J.; Quinn, P.; Morgenthaler, N.G.; Squire, I.B.; Davies, J.E.; Bergmann, A.; Ng, L.L. C-terminal proendothelin- 1 offers additional prognostic information in patients after acute myocardial infarction. Leicester Acute Myocardial Infarction Peptide (LAMP) Study. Am. Heart J. 2007, 154, 736–742