Respiratorne infekcije

Respiratorne infekcije ili upalne bolesti dišnog sustava možemo podijeliti u dvije velike grupe: to su infekcije gornjeg dišnog sustava i donjeg dišnog sustava.

Ukoliko pacijent dolazi u mikrobiološki laboratorij samoinicijativno, tada vrstu pretrage kao i vrijeme uzimanja uzorka određuje liječnik mikrobiolog, a na temelju (hetero)anamnestičkih podatka koje dobiva od pacijenta ili od roditelja (ukoliko se radi o djetetu) i na temelju fizikalnog pregleda. Ako liječnik procijeni da nije dobro vrijeme uzimanja uzorka – daje savjet pacijentu kada se pretraga može učiniti, a to ovisi o vremenu početka bolesti, o tijeku bolesti, prethodnoj ili aktualnoj antimikrobnoj terapiji i sl.

Oko 90% infekcija gornjeg respiratornog sustava su virusne infekcije. To su obično blage infekcije i spontano prolaze uz suportivnu terapiju. Međutim, kod nekih osoba nastanu i komplikacije koje su najčešće tzv. bakterijske superinfekcije. Ljudi to zamjećuju kao pogoršanje bolesti i tada traže pomoć pedijatra ili liječnika obiteljske medicine, a vrlo se često i samoinicijativno javljaju u mikrobiološki laboratorij tražeći savjet i pomoć.

Ovisno o pojedinom slučaju, od mikrobioloških pretraga mogu se učiniti bakteriološki obrisci ždrijela, nazofarinksa, konjuktive (spojnice oka), kao i bakteriološke analize sputuma (iskašljaja), aspirata traheje (dušnika) te punktata sinusa. U obrisku ždrijela rutinski se detektira samo ß-hemolitički streptokok grupe „A“ (uzročnik ''gnojne angine“).

Treba napomenuti da obrisak nazofarinksa ne govori uvijek o pravoj bakterijskoj uzročnosti.

Zato se na našim nalazima može uočiti komentar: “Ne znači da je gore navedeni bakterijski izolat i uzročnik respiratorne infekcije – svakako je potrebna klinička procjena“, što znači da će ordinirajući liječnik samostalno ili u konzultaciji s liječnikom mikrobiologom odlučiti hoće li ili neće primijeniti antimikrobnu terapiju (antibiotik) - individualno, za svaki pojedini slučaj.

Iskašljaj treba uzeti na ispravan način (kontaktirati mikrobiološki laboratorij prije davanja uzorka!). U mnogo situacija takva vrsta uzorka je uglavnom sa znatnom primjesom sline, što je neprihvatljivo za analizu, a treba se dobiti sadržaj dobiven nadražajnim iskašljavanjem sadržaja dišnih puteva. Nikako se ne smije retronazalni sekret (,,sekret iza nosa“) prihvatiti i mikrobiološki analizirati kao iskašljaj.

Aspirat traheje i punktat sinusa (tzv. invazivni uzorci) nisu lako ponovljivi, ali su od velike medicinske i mikrobiološke vrijednosti. Uzima ih najčešće liječnik pulmolog (aspirat traheje) ili otorinolaringolog (punktat sinusa).

Od krvnih pretraga mogu se učiniti leukociti (upalne stanice) i diferencijalna krvna slika (unutar pretrage KKS) te CRP, što će pomoći u definitivnoj dijagnozi i odluci o eventualnom budućoj antibiotskoj terapiji. Antistreptolizinski titar (AST–O ili ASO) u krvi radi se u iznimnim situacijama isključivo na zahtjev liječnika. Povišen je u streptokoknoj infekciji ili u stanjima preosjetljivosti. Ovdje treba napomenuti da se upravo spomenuta pretraga (ASO) ne preporuča kao rutinska pretraga u dijagnostici akutne upale ždrijela niti kao kontrola nakon liječenja istog, već je pretraga izbora obrisak ždrijela.

O respiratornim infekcijama možete pročitati i u članku intervjua sa SYNLAB stručnjacima.