Ostvarite 10% popusta na gotovinsko plaćanje za iznose od 150€ ili više. Napomena: Različiti popusti se ne zbrajaju.

Osteoporoza je kronična bolest koja pogađa kosti, čineći ih slabima i krhkima, zbog čega su sklonije prijelomima. Iako se često naziva "tiha bolest" jer ne pokazuje simptome dok ne dođe do prijeloma, njezin utjecaj na zdravlje može biti ozbiljan, osobito kod starijih osoba.

Najčešće zahvaća bedrenu kost (lat. femur), kralješke (lat.vertebrae)  i zapešće (lat. carpus), a prijelomi na tim mjestima mogu znatno smanjiti kvalitetu života (1).

Kao i svaki drugi organ kost je živo tkivo u kojem se stalno nešto događa te je povezano i s drugim organskim sustavima što doprinosi pravilnom funkcioniranju drugih organa (2). Žive i aktivne stanice koje uključuju osteocite, osteoblaste i osteoklaste, ključne su za održavanje dinamike i ravnoteže koštanog tkiva čime se osigurava njegova čvrstoća, funkcionalnost i otpornost na opterećenja. Svaka od ovih stanica ima specifičnu ulogu u metabolizmu kosti, a poremećaji u njihovom funkcioniranju mogu dovesti do bolesti poput osteoporoze.

Osteoblasti su stanice odgovorne za stvaranje nove kosti na taj način što proizvode  kolagen tipa I i druge organske komponente koštanog matriksa te potiču mineralizaciju kosti taloženjem kalcij-fosfata u obliku hidroksiapatita. Nakon što završe svoju funkciju, osteoblasti se diferenciraju u nešto mirnije stanice- osteocite, pretvaraju u stanice koje oblažu površinu kosti ili propadaju. Kod osteoporoze, funkcija osteoblasta može biti smanjena, što rezultira smanjenim stvaranjem nove kosti. Druga vrsta koštanih stanica, osteoklasti su stanice s više jezgara koje razgrađuju koštano tkivo u procesu poznatom kao resorpcija kosti. Njihova aktivnost regulirana je velikim brojem molekula među kojima ističemo  RANKL-a (ligand receptora aktivatora nuklearnog faktora kappa-B) i osteoprotegerin (OPG). Kod osteoporoze dolazi do povećane aktivnosti osteoklasta u odnosu na osteoblaste, što rezultira gubitkom koštane mase, slabljenjem strukture kosti i većim rizikom od prijeloma. Osteociti su najbrojnije koštane stanice i igraju ključnu ulogu u detekciji mehaničkog opterećenja. Smješteni su u lakunama koštanog tkiva i povezani citoplazmatskim produžecima kroz male kanaliće. Osteociti reguliraju aktivnost osteoblasta i osteoklasta lučenjem različitih molekula, poput sklerostina, koji inhibira stvaranje kosti. Kod osteoporoze, disfunkcija osteocita doprinosi poremećaju koštanog metabolizma, smanjujući sposobnost prilagodbe na mehaničke stimulacije i povećavajući resorpciju kosti.

Osteoporoza je metabolička bolest kosti obilježena smanjenjem koštane mase i poremećajem koštane građe kosti, što povećava rizik od prijeloma. Još uvijek se do kraja ne zna što dovodi do pojave osteoporoze ali se smatra da nastaje kombinacijom nekoliko poremećaja među kojima je i  poremećaj ravnoteže između aktivnosti osteoblasta i osteoklasta, pri čemu resorpcija kosti nadmašuje njezino stvaranje. Faktori poput starenja, hormonalnih promjena (osobito smanjenja razine estrogena kod žena nakon menopauze), genetske predispozicije te načina života (nedostatak tjelesne aktivnosti i loša prehrana s nedostatkom kalcija i vitamina D te navike poput pušenja i prekomjernog konzumiranja alkohola) dodatno doprinose disfunkciji koštanih stanica i razvoju osteoporoze. Razumijevanje uloge koštanih stanica u zdravlju i bolestima ključno je za razvoj učinkovitijih terapija i prevenciju osteoporoze (Slika 1).

Slika 1. Osteoporoza i faktori koji utječu na prevenciju njenog razvoja i rano otkrivanje (Slika napravljena u Biorender programu)

Osteoporoza je bolest i žena i muškaraca s nešto malo većom pojavnošću kod žena osobito nakon menopauze. Starija dob, genetska predispozicija i prisutnost određenih bolesti koštanog i autoimunog sustava  dodatno povećavaju rizik. Također, dugotrajno uzimanje nekih lijekova, poput kortikosteroida, može doprinijeti razvoju bolesti.

Jedan od najvećih izazova kod osteoporoze je što se često ne prepoznaje na vrijeme tako da je važnost screening metoda izuzetno važna (3). Mnogi ljudi nisu svjesni da im kosti slabe sve dok ne dožive prijelom. Međutim, postoje neki znakovi koji mogu upućivati na osteoporozu, poput smanjenja visine, pogrbljenog držanja ili bolova u leđima uzrokovanih prijelomom kralješaka.

Osteoporoza se može dijagnosticirati korištenjem medicinske dijagnostičke metode DEXA (engl. Dual-Energy X-ray Absorptiometry) putem koje se mjeri  gustoća kostiju (Slika 1).  Ova metoda je brz, neinvazivan i precizan postupak koji koristi male doze rendgenskih zraka za procjenu mineralne gustoće kostiju, najčešće u područjima poput kralježnice, kuka ili podlaktice. DEXA funkcionira tako da koristi dvije različite vrste rendgenskih zraka koje prolaze kroz tijelo, a gustoća kostiju se određuje prema količini zraka koja prolazi kroz kost. Ova metoda se najčešće koristi za dijagnosticiranje osteoporoze ali i za praćenje promjena u gustoći kostiju tijekom vremena te procjenu rizika od prijeloma, osobito kod starijih osoba ili onih s povećanim rizikom za gubitak koštane mase. Postupak je bezbolan, brz (traje oko 10-20 minuta) i vrlo precizan u otkrivanju i najmanjih promjena u gustoći kostiju. Ova metoda se često preporučuje ženama u postmenopauzi, muškarcima starijima od 70 godina ili osobama koje imaju čimbenike rizika poput obiteljske povijesti osteoporoze, dugotrajne upotrebe kortikosteroida ili neka zdravstvenih stanja (4,5).

U posljednje vrijeme jako puno se ulaže u razvoj programa prevencije osteoporoze koji uključuju zdrav način života. Pravilna prehrana bogata kalcijem i vitaminom D ključna je za zdravlje kostiju. Kalcij se može pronaći u mliječnim proizvodima, lisnatom zelenom povrću i orašastim plodovima, dok su glavni izvori vitamina D sunčeva svjetlost, riba i jaja. Redovita tjelesna aktivnost, poput hodanja, trčanja ili vježbi snage, također igra ključnu ulogu u održavanju koštane mase. Uz to, prestanak pušenja i ograničenje alkohola dodatno doprinose očuvanju zdravlja kostiju (Slika 1).

Ako je osteoporoza već dijagnosticirana, dostupni su lijekovi koji usporavaju gubitak koštane mase ili potiču njezinu obnovu. Terapija osteoporoze danas se temelji na kombinaciji lijekova, prilagodbi načina života i dodataka prehrani s ciljem smanjenja rizika od prijeloma i usporavanja gubitka koštane mase. Najčešće se koriste bisfosfonati (alendronat, risedronat, zoledronat), koji sprječavaju razgradnju kosti, te denosumab, monoklonsko protutijelo koje smanjuje aktivnost osteoklasta. Kod težih oblika osteoporoze primjenjuju se anabolički lijekovi poput teriparatida i romosozumaba, koji potiču stvaranje nove kosti. Selektivni modulatori estrogenskih receptora (SERMs) i hormonska nadomjesna terapija koriste se kod žena u postmenopauzi, ovisno o individualnom riziku. Ključni dio terapije uključuje i nadoknadu kalcija i vitamina D, redovitu tjelesnu aktivnost (posebno vježbe snage i ravnoteže) te izbjegavanje pušenja i prekomjernog unosa alkohola. Terapijski pristup prilagođava se svakom pacijentu na temelju kliničkog stanja, gustoće kostiju i procjene rizika od prijeloma (6).

Laboratorijski parametri u dijagnostici osteoporoze

Laboratorijska dijagnostika igra ključnu ulogu u otkrivanju i praćenju osteoporoze, omogućujući procjenu metabolizma kostiju putem biomarkera koštane pregradnje te identifikaciju mogućih metaboličkih i endokrinoloških uzroka smanjene koštane mase (Slika 2). Tu se naravno definiraju preporuke koje olakšavaju dijagnostički pristup (7,8). Kako bi bolje razumjeli pretrage koje se rade u poveznici s koštanim metabolizmom važno je poznavati i sastav kosti. Kost se sastoji od organskog i anorganskog dijela, čija međusobna interakcija osigurava optimalnu mehaničku funkciju i otpornost. Organski dio čini približno 30% ukupne mase kosti i uključuje prvenstveno kolagen tipa I, koji je odgovoran za elastičnost i sposobnost apsorpcije mehaničkog stresa. Uz kolagen, u organski dio spadaju i nekolagenski proteini, kao što su osteokalcin, osteonektin i osteopontin, koji sudjeluju u regulaciji mineralizacije i organizaciji koštanog matriksa. Anorganski sastav obuhvaća oko 70% mase kosti, a glavni je sastojak hidroksiapatit, kristalni oblik kalcijevog fosfata, koji kosti daje čvrstoću i otpornost na kompresijske sile. Osim hidroksiapatita, prisutni su i drugi minerali poput magnezija, natrija i fluora, koji doprinose stabilnosti mineralne komponente.

Serumski kalcij

Kalcij je osnovni mineral uključen u strukturu kostiju. Serumski kalcij je ključni biokemijski parametar koji odražava razinu kalcija u krvi, a ima vitalnu ulogu u održavanju fiziološke homeostaze. Kalcij u serumu prisutan je u tri glavna oblika: ionizirani kalcij (50%), koji je biološki aktivan, kalcij vezan za proteine, uglavnom za albumin (40%), te kalcij u kompleksima s anionima poput fosfata i citrata (10%). Regulacija serumskog kalcija kontrolira se kroz složenu interakciju hormona, uključujući paratireoidni hormon (PTH), kalcitriol (aktivni oblik vitamina D) i kalcitonin, koji koordinirano djeluju na kost, bubrege i gastrointestinalni trakt. Poremećaji serumskog kalcija mogu biti u obliku hiperkalcemije (povišene vrijednosti), koja se često javlja kod primarnog hiperparatireoidizma ili malignih bolesti, te hipokalcemije (snižene vrijednosti), koja se može pojaviti zbog nedostatka vitamina D, hipoparatireoidizma ili kroničnih bolesti bubrega. Mjerenje serumskog kalcija važan je dijagnostički alat za procjenu metaboličkog stanja kosti, funkcije paratireoidnih žlijezda i drugih sustava povezanih s metabolizmom kalcija. Iako su razine kalcija u serumu često normalne kod osteoporoze, abnormalnosti mogu ukazivati na sekundarne uzroke, poput hiperparatireoidizma ili osteomalacije.

 

Fosfati (neorganski fosfor)

Fosfati su ključni anorganski ioni koji sudjeluju u mnogim fiziološkim procesima, uključujući metaboličke procese, regulaciju pH i mineralizaciju kosti. U kontekstu zdravlja kosti i dijagnostike koštanih bolesti, fosfati su neophodni jer zajedno s kalcijem čine osnovnu mineralnu komponentu kosti – hidroksiapatit. Bubrezi igraju ključnu ulogu u resorpciji fosfata, dok vitamin D povećava apsorpciju fosfata u crijevima. Povišene razine fosfata (hiperfosfatemija) često su povezane s bolestima poput kronične bubrežne bolesti (KBB), koja uzrokuje smanjeno izlučivanje fosfata. Dugotrajna hiperfosfatemija može doprinijeti razvoju ektopičnih kalcifikacija i poremećaj minerala u kostima, poput renalne osteodistrofije. Snižene razine fosfata (hipofosfatemija) mogu biti uzrokovane nedostatkom vitamina D, hiperparatireoidizmom, alkoholizmom ili nasljednim bolestima poput hipofosfatemijskog rahitisa. Hipofosfatemija dovodi do poremećaja u mineralizaciji kosti, što može uzrokovati osteomalaciju kod odraslih ili rahitis kod djece. Mjerenje serumskih fosfata koristi se u dijagnostici različitih koštanih bolesti, uključujući osteoporozu, osteomalaciju i metaboličke poremećaje kosti, a često se provodi zajedno s analizom kalcija, PTH-a i vitamina D za cjelovitu procjenu koštanog metabolizma.

Vitamin D (25-hidroksivitamin D)

Vitamin D ima ključnu ulogu u regulaciji metabolizma kalcija i fosfata, koji su neophodni za zdravlje kosti i njihovu mineralizaciju. Dva glavna oblika vitamina D su kolekalciferol (vitamin D3), koji se sintetizira u koži pod utjecajem UV zračenja, i ergokalciferol (vitamin D2), koji se unosi hranom. Oba oblika se u jetri metaboliziraju u 25-hidroksivitamin D [25(OH)D], koji je glavni biomarker za procjenu statusa vitamina D, a zatim se u bubrezima aktivira u 1,25-dihidroksivitamin D (kalcitriol), biološki najaktivniji oblik. Nedostatak vitamina D može uzrokovati rahitis kod djece, što rezultira poremećajem mineralizacije rasta kosti; osteomalaciju kod odraslih, što dovodi do slabosti i deformacija kostiju; osteoporozu, smanjuje se apsorpcija kalcija, povećava razgradnja kosti i rizik od prijeloma. Višak vitamina D (hipervitaminoza D) rijedak je, ali može uzrokovati hiperkalcemiju i kalcifikaciju mekih tkiva.

Paratireoidni hormon (PTH)

Paratiroidni hormon (PTH), kojeg luče paratireoidne žlijezde, ključni je regulator metabolizma kalcija i fosfata te ima značajnu ulogu u održavanju homeostaze minerala i zdravlja kosti. PTH djeluje na kosti, bubrege i crijeva kako bi povećao razinu kalcija u serumu. U kosti, PTH stimulira aktivnost osteoklasta putem posredničkog djelovanja osteoblasta, što dovodi do povećane razgradnje koštanog matriksa i oslobađanja kalcija i fosfata u krvotok. U bubrezima, PTH pojačava resorpciju kalcija i smanjuje resorpciju fosfata, dok istovremeno potiče stvaranje aktivnog oblika vitamina D (kalcitriola), koji povećava apsorpciju kalcija i fosfata u crijevima.

Povišene razine PTH-a (hiperparatireoidizam) su prisutne u primarnom hiperparatireoidizmu koji je  najčešće uzrokovan adenomom paratireoidne žlijezde. Karakterizira  ga hiperkalcemija i povećana resorpcija kosti, što može dovesti do osteopenije ili osteoporoze. Sekundarni hiperparatireoidizam povezan je s hipokalcemijom zbog nedostatka vitamina D, kronične bubrežne bolesti ili malapsorpcije. Snižene razine PTH-a (hipoparatireoidizam) dovode do hipokalcemije i povećane mineralizacije kosti, što može izazvati neuro-mišićne simptome poput tetanije.

U dijagnostici koštanih bolesti, PTH se često mjeri zajedno s kalcijem, fosfatom, 25-hidroksivitaminom D, te markerima koštane pregradnje, kako bi se procijenili poremećaji metabolizma kosti i postavila točna dijagnoza. Praćenje razine PTH-a važno je i u terapiji osteoporoze te kod pacijenata s kroničnom bubrežnom bolešću.

Magnezij

Magnezij (Mg) je esencijalni mineral koji ima važnu ulogu u metabolizmu kostiju. Njegova koncentracija u organizmu najčešće se određuje u serumu ili plazmi.  Oko 60% ukupnog magnezija u organizmu nalazi se u kostima, gdje je ključan za mineralizaciju i homeostazu koštanog tkiva. Magnezij regulira aktivnost osteoblasta i osteoklasta, sudjeluje u kristalizaciji hidroksiapatita i utječe na metabolizam kalcija i vitamina D. Njegov nedostatak može uzrokovati smanjenje koštane gustoće, povećan rizik od osteoporoze i poremećaje u koštanoj pregradnji. Osim toga smanjena vrijednost magnezija može biti povezana s metaboličkim bolestima kostiju, kroničnim bolestima bubrega, endokrinološkim poremećajima i nepravilnom prehranom. Pravovremeno laboratorijsko testiranje pomaže u dijagnosticiranju nedostatka magnezija i prevenciji posljedica na koštano zdravlje. Preporučuje se redovito praćenje razine magnezija kod rizičnih skupina, poput starijih osoba, bolesnika s osteoporozom i osoba s gastrointestinalnim poremećajima koji smanjuju apsorpciju ovog minerala.

Markeri koštane pregradnje

Ovi biomarkeri omogućuju procjenu brzine razgradnje i formiranja kosti.

Beta-CrossLaps (CTX) su markeri koštane resorpcije koji odražavaju razgradnju kolagena tipa I, glavne strukturne komponente kosti. Određivanje CTX u serumu ili plazmi koristi se za procjenu koštane pregradnje, posebno u dijagnostici osteoporoze i praćenju učinkovitosti antiresorptivne terapije (bisfosfonati, denosumab). Povišene vrijednosti CTX ukazuju na ubrzanu razgradnju kosti, što povećava rizik od prijeloma, dok snižene vrijednosti mogu odražavati uspješnu terapiju ili smanjen obrat koštanog tkiva. Pretraga se obavlja natašte, jer prehrana i cirkadijalni ritam mogu utjecati na rezultate.

N-terminalni propeptid prokolagena tipa I (P1NP) je marker koštane formacije koji odražava aktivnost osteoblasta i sintezu novog koštanog matriksa. Koristi se za procjenu metabolizma kostiju, dijagnostiku osteoporoze i praćenje učinkovitosti anaboličke terapije (teriparatid). Pretraga se preporučuje ujutro natašte zbog bioloških varijacija.

Osteokalcin je nekolagenski protein kosti koji proizvode osteoblasti i ključan je za mineralizaciju i metabolizam koštanog tkiva. Njegova koncentracija u serumu odražava aktivnost osteoblasta i intenzitet koštane pregradnje. Povišene razine osteokalcina mogu ukazivati na ubrzanu koštanu pregradnju, što se vidi kod osteoporoze i hipertireoze. Snižene vrijednosti povezane su sa smanjenom koštanom formacijom. Određivanje osteokalcina koristi se za procjenu koštanog metabolizma i praćenje terapije bolesnika s osteoporozom.

Alkalna fosfataza (ALP) je enzim prisutan u kostima i jetri, a njegova koštana izoforma (B-ALP) odražava aktivnost osteoblasta i koštanu formaciju. Povišene razine ALP mogu ukazivati na ubrzanu pregradnju kostiju, što se javlja kod rahitisa, osteomalacije, Pagetove bolesti i osteoporoze. Snižene vrijednosti ALP rijetke su, ali mogu biti povezane s poremećajima mineralizacije kostiju. Određivanje ALP-a koristi se u dijagnostici metaboličkih bolesti kostiju i praćenju terapijskih učinaka kod osteoporotskih bolesnika.

Hormonalni testovi uključuju mjerenje estrogena kod žena i testosterona kod muškaraca, budući da hormonski disbalans često doprinosi gubitku koštane mase.

Slika 2. Laboratorijske pretrage u otkrivanju osteoporoze i praćenju njenog liječenja (Slika izrađena u Biorender programu)

Laboratorijska dijagnostika pruža vrijedne informacije o metabolizmu kostiju i općem zdravstvenom stanju pacijenta. Kombinacija laboratorijskih nalaza koje ima i poliklinika SYNLAB (paket Osteoporoza i Osteoporoza plus) (Slika 2), kliničke procjene i denzitometrijskih podataka ključna je za pravovremenu dijagnozu, individualizirani terapijski pristup i praćenje tijeka bolesti kod osoba s osteoporozom. Osteoporoza nije neizbježan dio starenja, već stanje na koje možemo utjecati. Redoviti pregledi, zdrava prehrana i aktivan način života najbolji su saveznici u očuvanju jakih kostiju. Vodite brigu o svojim kostima – one su temelj vaše snage i neovisnosti.

Članak napisala:  Prof.dr.sc. Lovorka Grgurević

 Literatura: 

  1. Dyer SM, Crotty M, Fairhall N, et al; Fragility Fracture Network (FFN) Rehabilitation Research Special Interest Group. A critical review of the long-term disability outcomes following hip fracture. BMC Geriatr. 2016;16(1):58. Medline:27590604 doi:10.1186/s12877-016-0332-0
  2. Choi, I.A., Umemoto, A., Mizuno, M. et al. Bone metabolism – an underappreciated player. npj Metab Health Dis 2, 12 (2024). https://doi.org/10.1038/s44324-024-00010-9
  3. Kahwati LC, Kistler CE, Booth G, et al. Screening for Osteoporosis to Prevent Fractures: An Evidence Review for the U.S. Preventive Services Task Force. Evidence Synthesis No. 238. Agency for Healthcare Research and Quality; 2025. AHRQ publication 23-05312-EF-1.
  4. International Society for Clinical Densitometry. Indications for Bone Mineral Density (BMD) Testing. Accessed May 15, 2024. https://iscd.org/learn/official-positions/adult-positions
  5. American Academy of Family Physicians. Choosing Wisely: DEXA for Osteoporosis. Accessed November 18, 2024.  https://www.aafp.org/family-physician/patient-care/clinical-recommendations/all-clinical-recommendations/cw-osteoporosis.html
  6. Fuggle, N. R., Beaudart, C., Bruyère, O., Abrahamsen, B., Al-Daghri, N., Burlet, N., Chandran, M., Rosa, M. M., Cortet, B., Demonceau, C., Dere, W., Halbout, P., Hiligsmann, M., Kanis, J. A., Kaufman, J.-M., Kurth, A., Lamy, O., Laslop, A., Maggi, S., Matijevic, R., McCloskey, E., Mobasheri, A., Prieto Yerro, M. C., Radermecker, R. P., Sabico, S., Al-Saleh, Y., Silverman, S., Veronese, N., Rizzoli, R., Cooper, C., Reginster, J.-Y., & Harvey, N. C. (2024). Evidence-Based Guideline for the management of osteoporosis in men. Nat Rev Rheumatol https://doi.org/10.1038/s41584-024-01094-9 https://www.nature.com/articles/s41584-024-01094-9 
  7. Lee J, Vasikaran S. Current recommendations for laboratory testing and use of bone turnover markers in management of osteoporosis. Ann Lab Med. 2012 Mar;32(2):105-12. doi: 10.3343/alm.2012.32.2.105. Epub 2012 Feb 23. Erratum in: Ann Lab Med. 2012 May;32(3):242. PMID: 22389876; PMCID: PMC3289774.
  8. Sabri SA, Chavarria JC, Ackert-Bicknell C, Swanson C, Burger E. Osteoporosis: An Update on Screening, Diagnosis, Evaluation, and Treatment. Orthopedics. 2023 Jan-Feb;46(1):e20-e26. doi: 10.3928/01477447-20220719-03. Epub 2022 Jul 25. PMID: 35876780; PMCID: PMC10084730.